Trenutačni razvoj situacije u Iranu je obrazac ljudskog ponašanja koji bi se mogao smatrati reliktom. Nakon rušenja Mosadegha, SAD je u Iran postavio Pahlavija kao saveznika koji je na Bliskom istoku štitio njihove geopolitičke interese. Važno je razumjeti da Iran nije zapadna Europa, isto tako je važno razumjeti da se ne radi o naciji koja postoji stoljeće ili dva, već o drevnom narodu koji na istom području živi od Aleksandra Velikog, samo time se situaciji može pristupiti trezveno i bez predrasuda, što se kaže sine ira et studio. U Iranu je vjerski aspekt života uvijek bio vrlo važan i duboko utkam u kulturološku svijest. Samim time i tradicije koje je Islam u Iranu sa sobom nosio. Mosadegh je bio, objektivno, lijevo orijentirani socijalist koji je bio bliže tadašnjem SSSR-u nego Zapadu. Pa je Zapad, po modus operandiju postavio svojeg igrača, Pahlavija. Vrlo važna napomena, ne demokratski, nego državnim udarom koji je orkestrirala CIA. To nije teorija zavjere, tri klika vas dijele od toga da se sami uvjerite u ovu tvrdnju. No, ta kulturološka svijest se tada osjećala napadnutom, no ne zbog primitivizma nego su se Iranci pod navalom zapadne kulture osjećali ugroženo. Ekvivalent bi bio da indijski musliman postane engleski kralj, ukine trodiobu vlasti i natjera Engleze da nose hidžabe i pohađaju obavezan islamski vjeronauk. No opet, ljudima je bitnija sigurnost, da imaju za jesti i piti, nego stil oblačenja. A Iranci su i pod Pahlavijem ostali sirotinja.
Prikaži još vijesti
Prikaži još vijesti
Prikaži još vijesti