Izvrstan tekst Emilije Strucic: "Dok u Iranu ljudi ginu na ulicama jer su se usudili reći „dosta", "progresivna" ekipa koja se do jučer klela u slobodu danas šuti. I to nije obična tišina. To je tišina koja razotkriva. Jer oni koji su mjesecima paradirali pod parolama Free Palestine, oni koji su organizirali flote, marševe, performanse moralne uzvišenosti i beskrajne objave o pravdi, danas nemaju ništa za reći o Iranu. Nema „Free Iran". Nema „Stand with Iranian women". Nema solidarnosti s narodom koji se buni upravo protiv istog tipa radikalnog islamizma koji ti isti krugovi godinama relativiziraju, romantiziraju ili opravdavaju. I tu dolazimo do one neugodne istine: Ovo više nema veze s ljudskim pravima. Ovo ima veze s ideološkom lojalnošću. Režim u Iranu je teokratski, represivan, brutalan, mizogin, smrtonosan. On je sve ono protiv čega bi progresivna ljevica, barem prema vlastitim deklaracijama, trebala ustati prva. Ali ne ustaje. Zašto? Zato što Iran nije „njihov" neprijatelj. Zato što je Iran anti-zapadni. Zato što je Iran anti-izraelski. Zato što se ne uklapa u narativ u kojem su „naši autoritarci" prihvatljivi ako su dovoljno glasno protiv Zapada. Iranski narod danas ustaje upravo protiv one ideologije pred kojom zapadni „aktivizam" često zatvara oči. Protiv vjerskog ekstremizma. Protiv političkog islama kao alata moći. Protiv režima koji ubija u ime Boga. I baš zato nema parola. Jer bi morale priznati da su godinama krivo birali moralne saveznike..."
Prikaži još vijesti
Prikaži još vijesti
Prikaži još vijesti